(॥పల్లవి॥)
రమణుఁడ నా మనసరయవు గాక
సముకాననే సేసచల్లఁగ వద్దనేనా
(॥రమ॥)
యెమ్మెల వూరకే బయలీఁదించవద్దు గాని
కమ్మి నీ వింటికిరాఁగాఁ గాదనేనా
నమ్మికల కూరకే నవ్వు నవ్వవద్దు గాని
చిమ్ముచు బత్తితో నేమి సేసినా వద్దనేనా
(॥రమ॥)
అగడుగా యెడమాట లాడించవద్దు గాని
తగిలి చన్నులంటఁగాఁ దగదనేనా
సొగిసి యాసలఁబెట్టి జోలిసేయవద్దు గాని
వొగి నెంత పెనఁగినా నోపననేనా
(॥రమ॥)
ఇచ్చకములాడి నన్ను యెలయించవద్దుగాని
కొచ్చి యిట్టె యేలితివి కూడదనేనా
అచ్చపు శ్రీ వేంకటేశ అలమేలుమంగ నేను
నిచ్చా సేవ సేయుమంటే నేర ననేనా
(||pallavi||)
ramaṇum̐ḍa nā manasarayavu gāga
samugānane sesasallam̐ga vaddanenā
(||rama||)
yĕmmĕla vūrage bayalīm̐diṁchavaddu gāni
kammi nī viṁṭigirām̐gām̐ gādanenā
nammigala kūrage navvu navvavaddu gāni
simmusu battido nemi sesinā vaddanenā
(||rama||)
agaḍugā yĕḍamāḍa lāḍiṁchavaddu gāni
tagili sannulaṁṭam̐gām̐ dagadanenā
sŏgisi yāsalam̐bĕṭṭi joliseyavaddu gāni
vŏgi nĕṁta pĕnam̐ginā nobananenā
(||rama||)
ichchagamulāḍi nannu yĕlayiṁchavaddugāni
kŏchchi yiṭṭĕ yelidivi kūḍadanenā
achchabu śhrī veṁkaḍeśha alamelumaṁga nenu
nichchā seva seyumaṁṭe nera nanenā