కామించి నీవరుగఁ గలయు నాయకుఁడు నేఁ
(॥పల్లవి॥)
కామించి నీవరుగఁ గలయు నాయకుఁడు నేఁ-
డేమి భాగ్యము సేసెనే తరుణి
(॥కామిం॥)
కాఁగిన గుబ్బలమీఁద కమ్మఁజెమటలఁ దొప్పఁ-
దోఁగిన పయ్యెదకొంగు దూలఁగను
వేఁగైన కొప్పున క్రొవ్విరులు దురిమి విఱ్ఱ-
వీఁగుచు నీవెటు వొయ్యెవే తరుణిం
(॥కామిం॥)
ఒప్పైన శిరసుమీఁదఁ గుప్పళించిన జవ్వాది
చిప్పిలి చెక్కులవెంటఁ జిందఁగను
అప్పళించిన కస్తూరిలప్పలు రాలఁగ నీ-
విప్పుడెక్కడికి నేఁగేవే వోతరుణి
(॥కామిం॥)
వీడినది మొలనూలు విరులు చెదరెఁ గొంత
వాడినది కెమ్మోని వన్నెలై
యీడులేని తిరువేంకటేశుఁడిదె నిన్నుఁ గూడె
యీడఁ గొత్తలివి యేఁటివే వోతరుణి
(||pallavi||)
kāmiṁchi nīvarugam̐ galayu nāyagum̐ḍu nem̐-
ḍemi bhāgyamu sesĕne taruṇi
(||kāmiṁ||)
kām̐gina gubbalamīm̐da kammam̐jĕmaḍalam̐ dŏppam̐-
dom̐gina payyĕdagŏṁgu dūlam̐ganu
vem̐gaina kŏppuna krŏvvirulu durimi viṭra-
vīm̐gusu nīvĕḍu vŏyyĕve taruṇiṁ
(||kāmiṁ||)
ŏppaina śhirasumīm̐dam̐ guppaḽiṁchina javvādi
sippili sĕkkulavĕṁṭam̐ jiṁdam̐ganu
appaḽiṁchina kastūrilappalu rālam̐ga nī-
vippuḍĕkkaḍigi nem̐geve vodaruṇi
(||kāmiṁ||)
vīḍinadi mŏlanūlu virulu sĕdarĕm̐ gŏṁta
vāḍinadi kĕmmoni vannĕlai
yīḍuleni tiruveṁkaḍeśhum̐ḍidĕ ninnum̐ gūḍĕ
yīḍam̐ gŏttalivi yem̐ṭive vodaruṇi